Intervju/ Amir Sušić: Rudnik soli "TUZLA" d.d. Tuzla je razvojna šansa hemijske industrije u TK

Slika

Direktor Rudnika Soli Tuzla doc.dr.sc.Amir Sušić, dipl.ing.rud. u intervjuu, između ostalog, govorio je o procesu finansijske konsolidacije rudnika kao preduvjeta za očuvanje i razvoj hemijske industrije u TK i šire, ulaganjima i kapitalnim investicijama, kao i o mogućim efektima od korištenja prostora nastalih kontrolisanim izluživanjem.

Školski primjer konsolidacije

Posljednjih nekoliko godina vidljivi su napori koje menadžment Rudnika soli Tuzla i Vlada TK čine kako bi se Rudnik stabilizovao, a kroz svoj dalji razvoj omogućio i razvoj industrije u Tuzlanskom kantonu u kojoj je slanica jedna od glavnih ulaznih sirovina. Dokle se došlo i kako protiče proces finansijske konsolidacije?

-Vlada Tuzlanskog kantona odobrila nam je program finansijske konsolidacije. Međutim, stvar je povjerilaca. Dužni smo Zavodu zdravstvenog osiguranja i Zavodu za zapošljavanje negdje oko 1,3 miliona KM i Elektroprivredi BiH oko 190 hiljada KM. Pored osnovnog duga prema elektroprivredi najviše nas opterećavaju zatezne kamate presuđene zbog neredovnog plaćanja. Vlada TK je odobrila postupak konsolidacije, mi smo izradili  Elaborat o finansijskoj konsolidaciji u vlastitoj režiji i uspjeli smo potpisati Sporazum sa Kantonalnim i Federalnim Zavodima zdravstvenog osiguranja  prema kojem bi oni trebali ući u našu vlasničku strukturu. Zavod za zapošljavanje TK je potpisao predloženi Sporazum, dok federalni još uvijek nije i tu je došlo do nesuglasica. Naša je namjera da to završimo u paketu. Ovo je pravi školski primjer konsolidacije kako bi se pomoglo našoj firmi. Što se tiče konsolidacije mi smo u tom postupku i nadamo se da ćemo uspjeti da ga uspješno privedemo kraju, jer imamo i tržište i kapacitete.  

Perspektiva i budućnost sasvim izvjesna

Možemo li kazati da Rudnik soli Tuzla stvara preduvjete za očuvanje i razvoj hemijske industrije u TK?

-On je razvojna i u trenutnoj situaciji jedina šansa hemijske industrije u Tuzlanskom kantonu da se sačuva postojeća lepeza prozvoda na bazi slane vode, jer sve ono što je ostalo od nekadašnjeg giganta Holdinga SODASO su tri subjekta: Rudnik soli, SSL Lukavac i Solana Tuzla. Zahvaljujući uspjesima na tržištu od strane naših potrošača i našim uspjesima na ležištu i u svim ostalim pratećim aktivnostima, proizvodnja slane vode je svake godine rasla tako da smo u odnosu na 2006. godinu ( 1.118,392. m3) u prošloj godini dostigli proizvodnju od 2.620.515.m3. Pored zadovoljenja trenutnih potreba potrošača mi smo već sada u stanju obezbijediti  njihove potrebe i za naredne godine. Stoga je naša perspektiva i budućnost sasvim izvjesna.  

Između 4 i 5 miliona KM za kapitalne investicije

Recite nam nešto više o ulaganjima i kapitalnim investicijama Rudnika?

-Svake godine Rudnik investira između 4 i 5 miliona KM, a to  prije svega u bušenje istražno-eksploatacionih bušotina, održavanje i rekonstrukciju transportnih sistema kao i sve ostale investicione aktivnosti koje prate ulaganja  u rudarsko-tehnološke objekte. Ove godine planirali smo bušenje dvije istražno-eksploatacione bušotine a jednu smo već završili. Nakon bušenja uradi se kolaudacija a po dosadašnjim iskustvima ukupna ulaganja u bušotinu iznose oko 1.350.000. KM. Što se tiče investicionih ulaganja ona su za nas na neki način ciklična, a najvažniji su transportni sistemi i bušenje bušotina. Uspjeli smo polovinom aprila konačno dovršiti rekonstrukciju oba sonovoda prema SSL tako da sada faktički imamo nove transportne sisteme ukupne dužine oko 26 kilometara. Nama predstoji da u narednim godinama održavamo te sisteme i da na eksploatacionom polju bušimo nove bušotine. Ovo je 23 koju bušimo od 101 projektovane. Ono što nam također predstoji u narednom periodu i što ćemo sigurno planirati već u narednoj godini su dalja istraživanja prije svega potencijalnost lokaliteta Rasovac.


'Prostori nas prosto zovu da ih pokušamo iskoristiti'

Koji su mogući efekti od korištenja prostora nastalih kontrolisanim izluživanjem?

-Kada se Tetima  projektovala, u projektnoj dokumentaciji, kao i u revizionim izvještajima je naznačeno da će se izvršiti dodatna ispitivanja i utvrditi mogućnost korištenja prostora koji nastaju nakon završetka eksploatacije na bušotini. Ovo do sada nije urađeno. Svaka bušotina ima svoj eksploatacioni vijek u zavisnosti od debljine sonog tijela. Eksploatacioni vijek je od 3 pa do 8 godina. Kada se završi eksploatacija na bušotini ostaju prostori koji su zapunjeni slanom vodom i koji imaju volumen u prosjeku od 200 do 300 hiljada kubnih metara. To je ogroman prostor, a mi sada imamo preko milion kubnih metara takvog prostora.  U koje svrhe i za šta bi se mogli iskoristiti ovakvi prostori treba istražiti i dokazati što podrazumijeva izradu dokumentacije koju će rudnik započeti u skorijem periodu. Svjetska iskustva su takva da se od svih skladišta ugljikovodika 20 % nalazi u ležištima soli. Ležišta soli su izuzetno pogodna za ove svrhe a osobito skladištenje tečnih ugljikovodika (nafte) gdje ne postoje velika limitirajuća rudarsko-geološka ograničenja. Ovo također važi i za odlaganje industrijskog otpada kao što su bijelo more kao nus proizvod u proizvodnji sode, šljaka i pepeo iz termoelektrane te ostali industrijski inertni otpad. Na ovaj način svaka komora bi imala svoju rezidualnu vrijednost a stepen iskorištenja ležišta, koji sada iznosi oko 16%, bi se mogao značajno povećati.

Rudnik soli Tuzla kontinuirano sarađuje sa partnerima iz regiona, ali i šire. Možete li nam kazati u kom vidu se ogleda ta saradnja?

-Rudnik soli je u svojoj istoriji sarađivao sa dosta firmi iz inostranstva. Pored domaćih institucija,  mnogobrojnu dokumentaciju kako na tuzlanskom ležištu, tako i na Tetimi, su radili instituti iz Beograda, Zagreba, Ljubljane i Skoplja. Ta saradnja i sada postoji ali u nešto manjem obimu. Posebno bih naglasio našu saradnju sa Institutom CHEMKOP iz Krakowa  (Poljska) sa kojim rudnik soli preko 40 godina ima izvanrednu saradnju.

Rudnik je suosnivač u preduzeću Panonica doo Tuzla?

-Panonnica je naš treći kupac koja troši manje količine slane vode u odnosu SSL i Solanu. Zbog image-a Panonskih jezera, po čemu je Tuzla postala prepoznatljiva Panonnica je za nas značajna. Mi snadbijevamo kompleks Panonskih jezera i slanom i tehnološkom vodom. Kada u rudniku imamo goste mi se uvijek pohvalimo i odvedemo ih u obilazak na Panonska jezera. To je nešto na šta se svi možemo ponositi u našem gradu. Mi smo suosnivači  u Pannonici sa 20 % a ostatak suosnivačkih ulaganja predstavljaju ulaganja Grada Tuzla. 2003. godine 18 naših radnika je prešlo gore kada je preduzeće formirano. Mogu reći da smo mi za Pannonicu vezani emotivno pored toga što imamo udio u osnivačkom ulogu.

'Kapitalna ulaganja mora pratiti i nova kvalifikovana, stručna radna snaga'

Kakva je politika zapošljavanja u Rudniku soli Tuzla?

-Rudnik sve svoje obaveze prema državi, uposlenicima i dobavljačima redovno izmiruje. Prije rata rudnik je imao oko 700 uposlenika, danas je taj broj oko 130. Poslije rata smo vodili jednu restriktivnu politiku u smislu zapošljavanja jer nismo znali kakva će biti naša sudbina. Sada je situacija puno povoljnija, tako da je kod nas u zadnje četiri godine preko 50 mladih ljudi odradilo pripravnički staž. Mi ćemo tu politiku i dalje zadržati jer rudnik ima perspektivu. Kapitalna ulaganja o kojima sam ranije govorio mora pratiti i nova kvalifikovana, stručna radna snaga, kako bismo ostvarili željene i zacrtane rezultate tako da ćemo taj aspekt posebno posmatrati i u budućnosti zapošljavati novu radnu snagu u skladu sa  zakonskim aktima, našim pravilnikom i potrebama rudnika.   

Potrebna pomoć od šire društvene zajednice

U kojoj mjeri je rudniku potrebna pomoć šire društvene zajednice s obzirom na njegovu važnost za sam Tuzlanski kanton?

-Mi očekujemo pomoć od šire društvene zajednice u rješavanju problema koji su vezani za breme prošlosti. Tu mislim, u jednom dijelu, na konsolidaciju rudnika koju sam već pomenuo i u drugom dijelu na sve one posljedice koje su vezane za  nekontrolisanu eksploataciju na tuzlanskom ležištu kamene soli. One se prije svega odnose na provođenje monitoringa stijenskog masiva u posteksploatacionom periodu,koji je pao isključivo na teret rudnika i gdje je zadnjih godina utrošeno oko 2.700.000. KM, kao  i tužbe kako od pravnih tako i od fizičkih lica za namirenje šteta od posljedica nekontrolisane eksploatacije gdje tužbeni zahtjevi iznose oko  103.000.000. KM ne računajući kamate. Naša perspektiva je neupitna, ali bez pomoći ovaj problem jednostavno sami ne možemo riješiti.

0 0